savetovalište za bebe

Matične stanice se kao unikat i u velikoj količini pojavljaju pri rođenju. Tada je naime ljudsko tijelo prava riznica tih stanica, koje se nalaze u pupkovini i pupkovnoj krvi. Unatoč tomu da matične stanice tijekom čovjekovog života neprestano nestaju, njihova moć starenjem slabi. Jedna oplođena jajna stanica je pomoću dijeljenja sposobna razviti preko 200 specijaliziranih stanica, koje tvore sva tkiva u tijelu. Matična stanica se može dijeliti na novu matičnu stanicu i nove specijalizirane stanice. Matične stanice su nezamjenjiv dio obrambenog sustava, a tijekom zadnjih desetljeća su u medicini pokrenule pravu malu revoluciju. Naime regenerativna odnosno metoda obnavljajućeg liječenja uz njih je dobila nove dimenzije. Poanta je izdvajanje matičnih stanica, njihovo prerađivanje u željeno tkivo i transplantacija na oboljelo tkivo. U pupkovini i njenoj krvi nalaze se posebne matične stanice koje imaju veću mogućnost upotrebe od onih koje se nalaze u drugim dijelovima tijela.
Matične stanice i regenerativno liječenje
Obzirom da su matične stanice vrlo dragocjene za regenerativno liječenje, danas ih pri porodu možete i pohraniti. Vitalnost spomenutih stanica na više desetljeća danas se pohranjuje u pari tekućeg dušika na -196 °C. Čuvaju se u laboratorijima u Belgiji i Nizozemskoj, a u slučaju potrebe mogu biti dostavljene bilo gdje u Europu u roku od 48 sati. Mnogi stručnjaci tvrde da pohranjivanjem matičnih stanica već pri porodu brinete o zdravlju svojeg djeteta. Iz njih se naime razvijaju drugi oblici stanica, a pri nanošenju na bolno tkivo znatno pomažu pri liječenju i regeneraciji napadnutog tkiva. Regenerativno liječenje s matičnim stanicama je najučinkovitije kada se radi o našima vlastitima. Dakle pohranjivanjem stanica svoje djece u slučaju bolesti povećavamo mogućnost liječenja. Pri rođenju je količina matičnih stanica vrlo velika i one su vrlo vitalne.
Liječenje matičnim stanicama
Obzirom da matične stanice imaju visoku funkciju liječenja, danas se koriste u liječenju mnogih bolesti kao što je na primjer leukemija. 2008. godine je objavljen popis bolesti koje možemo liječiti autološkom upotrebom matičnih stanica, dakle upotrebom stanica koje pacijent dobiva iz vlastite krvi. Kod alogeničnog liječenja matične stanice se uzimaju od donatora. Popis bolesti je sadržavao i neke oblike raka, neke oblike tumora, parkinsonovu i alzheimerovu bolest, multiplu sklerozu i dijabetes. Matične stanice u takvim slučajevima pomažu u nadomještavanju manjka ili nedjelotvornih stanica. Osim spomenutih bolesti stručnjaci ocjenjuju da bi se u budućnosti spektar liječenja pomoću matičnih stanica mogao znatno povećati.
Uzimanje stanica
Vjerojatno se pitate kako protiče uzimanje matičnih stanica . Postupak je bezbolan kako za majku tako i za dijete, jednostavan je i siguran. Pri uzimanju ne dolazi do zahvata prema tijelu. Najprije je potrebno sklapanje ugovora o pohranjivanju stanica, zato se prije uzimanja savjetujte sa svojim liječnikom. Primiti ćete paket za uzimanje i prijevoz krvnog uzorka, kojega će uzeti porodničar ili medicinsko osoblje u rađaoni. Postupak je jednostavan i traje samo nekoliko minuta. Matične stanice će zatim biti osigurane i dostavljene u belgijski laboratorij, gdje ih se najprije pohranjuje na 20 godina. Nakon dvadeset godina dijete može samo odlučiti da li će produljiti njihovo pohranjivanje. Za više informacija o pohranjivanju matičnih stanica možete posjetiti internet stranicu www.itera-ls.org/. Recimo još i to da pohranjivanje matičnih stanica za potrebe vlastitog djeteta ili njegovog brata, tj. sestre, treba platiti.

Stenoza pilorusa je bolest mlađeg odojčeta, kod koje glavnu smetnju predstavlja suženje pilorusa, usled hipertofije kružnog mišića koji zatvara prolaz iz želudca u dvanaestopalačno crevo.
Glavni znak bolesti je spastično povraćanje, koje počinje između 2-5 nedelja posle rođenja. Do tog vremena  odojče može da napreduje normalno, ne pokazajući nikakav poremećaj. Povraćanje se obično javi naglo. Odigrava se  10-15 minuta posle podoja. Sadržaj želudca se izbacuje pod velikim pritiskom, u obliku luka na veliku daljinu i do 1 metar.Uglavnom se javlja posle svakog podoja.Želudac se proširi, hrana se duže zadržava, a povraćanje se javlja nešto kasnije.Opšte stanje novorođenčeta postaje teža. Stolica je ređa, zelenkasta i sluzava usled gladi a mokrenje je oskudno.Dete gubi na težini, usled stalnog gubitka postane distrofično i dehidrirano.Karakterističan je izgled i izraz lica, takva deca  su sa naboranim čelom i bolnim izgledom.Hipertrofična muskulatura pilorusa koja zatvara lumen pilorusa, pa hrana ne može prolaziti iz želudca u duodenum ili je prolaz veoma spor.
Lečenje
Najpre se pokušava konzervativno lečenje spazmoliticima i davanje čestih i manjih obroka.Ako takvom lečenjem odojče i dalje gubi na težini, i povraćanje se nastavlja mora se preduzeti hirurški zahvat.On se sastoji od presecanje pilorusnog mišića treba obratiti na postoperativno lečenje.
Od hipertrofične stenoze pilorusa treba razlikovati običan pilorospazam, jer ima slične simptome, međutim uzrok nije anatomsko već samo funkciono suženje pilorusa, koja nastaje kao posledica spazma mišića.Nega,lečenje, ishrana su isti ali ne dolazi u obzir hirurški zahvat.